Koncertot vo sabotata ke se pameti i po toa što e prviot po poveke godini na koj Balaševik zaplakal, kako što potvrdija clenovite na negoviot bend
       Što bi rekol toj, Gorge Balaševik za ednite prepateticen, za drugite po merka - nekoi raboti navistina ne se menuvaat. Kako što nokta vo sovršen ritam go sledi denot, doždot sonceto, esenta zimata, taka i koncertite na Balaševik koga i kade da se slucuvaat - se pametat po šarmot, duhovitosta, stari i poznati (pa što) refreni. Taka i ovoj pat. Po tocno edna godina na istoto mesto (Univerzalna sala) so pivka duhovitost, dragi pesni (e što sme si nie pateticen narod), sovršeno izbrani do crvenata linija narecena kic, ovoj covek od ramnina "palaviot" Lala, heroj na ona ama i na ova vreme, napravi fantasticen koncert - drugaruvanje. So pomoš na licniot "The Unfuckables" bend ova staro momce go otvori svojot dnevnik od kade izlegoa "Ne go sakam januari", "Da se živee slobodno", "Princezo moja", "Korzo", "Božo pub", "Ušte eden den bez nea", "Lipa", "Predlog", "Hej, haj gajle ni e"... Izlegoa i cuvstva, i aplauzi, i... Ljubov.
       I veke nema tajni kako ovoj panonski mornar ili so nova funkcija ambasador na dobra volja na ON, cetvrt vek kako pajak uspea da ja isplete mrežata okolu nas. Go biduva, luge! (V. T.)