• Datum: 21.07.2003.
  • Izvor: Rijeka danas
  • Tema: O koncertu u Opatiji

  • Nasukani brod Panonskoga mornara

           Nakon dvadeset i pet godina izbivanja Balašević se vratio opatijskoj publici. Naime, prije točno toliko u hotelu Kvarner Balašević (Rani mraz) predstavio se široj jugoslavenskoj publici s pjesmom Prva ljubav kao golobradi mladac. Godine su prolazile, odlazili smo u Maribor, Ljubljanu, Portorož, Pulu, Zagreb dok na kraju nismo dočekali Balaševića na Kvarneru u prvoj dami hrvatskoga turizma – Opatiji. U početku sve je najavljivalo odličnu zabavu. Nebo je bilo prekriveno zvijezdama, mjesec je provirivao iza borovih grana, a posjetitelji su pjevušeći pohodili mjesto koncerta – Ljetnu pozornicu, najatraktivnije koncertno mjesto u Hrvatskoj poslije pulske Arene.
           Koncert je započeo s malim kašnjenjem i otvoren je uz gromoglasno odobravanje publike već spomenutom pjesmom Prva ljubav. Interesantno je da se Ljetna pozornica nalazi svega stotinjak metara od hotela Kvarner. Već navikli na Balaševićevu neiscrpnu energiju redali su se hitovi, čas sporiji, čas nešto brži, a sve je to bilo začinjeno duhovitim monolozima u pauzama između pjesama.
           I sve je bilo kako smo svi navikli na koncertima najvećeg živućeg kantautora s prostora bivše Jugoslavije da nije bilo jedne «sitnice». Već prilikom ulaska moglo se primijetiti da koncert pohode neki novi klinci. Nakon početnog oduševljenja, publika se polako pretvarala u kazališnu i gotovo da se nije moglo prepoznati na čijem se koncertu nalazimo. Izostala je neizostavna ikonografija koja prati Balaševićeve koncerte: transparenti, pjesma i smijeh. Uz sav Balaševičev trud publika je bila sve letargičnija.
           Očito se kao veliki promašaj pokazao izbor mjesta za održavanje koncerta. Opatija je najprije podbacila u organizaciji. Naime, oko dvije i pol tisuće ljudi, ponekad je i po cijeli sat tražilo parkirno mjesto. Opatija se nije ponašala kao prva dama turizma, već kao umorna, krezuba starica koja živi na staroj slavi, a opatijska publika, dobrim dijelom kao kazališna, snobovska publika, koja je došla sebe pokazati i biti viđena. Nažalost, pokazuje se istinita činjenica da Balašević u Hrvatskoj postaje stvar mode, a da istinski Balaševićevi fanovi odlaze u Sloveniju na koncerte novosadskog majstora.
           Što se samog koncerta tiče bio je to tipičan balaševićevski koncert u trajanju od tri i pol sata s odličnom svirkom pratećeg benda koji je ipak u nekoliko navrata platio danak nešto izmijenjenom sastavu. Nakon tri i pol sata svirke ostalo je još puno mjesta za bezbrojne hitove, ali za neko drugo mjesto i neke druge ljude. Balašević je morao ni kriv ni dužan biti razočaran opatijskim nastupom. Panonskog je mornara, nažalost, ovom prilikom nasukala vlastita posada, a nama vjernim mornarevim ljudima ostaje čekati neki novi slovenski koncert.

    Sanjin Dragozetić