|
||||
|
|
|
|
|
|
||||
 |
||||
|
|
Premda je Balašević dosad već pjevao u Hrvatskoj - u Puli, Zagrebu, Opatiji, Osijeku, Koprivnici... vijest da dolazi u Viroviticu, grad koji je svojedobno opjevao kao "grad u kome ne postoje pritisci", za sobom je povukla i neke političke konotacije. Nekoliko dana uoči koncerta stigla je i informacija da je Balašević govorio na političkom skupu u Beogradu, dajući podršku predsjedničkom kandidatu Borisu Tadiću. Nakon dugog vremena bilo je to prvo pojavljivanje novosadskog kantautora na nekom političkom skupu. Zato s Balaševićem i nismo razgovarali o glazbi nego o - politici. - Pobjeda demokrata bila je ipak vrlo "tijesna". I poslije ovih izbora, bez obzira što je pobijedila urbana i proeuropska opcija, opet je ostalo milijun i pol onih koji su glasali za mrak. Znači - to ostaje. Oni nisu nestali. Oni su tu samo nisu u poziciji više da budu glavni. Ipak, tješi me jedna stvar - na zadnjem mitingu Borisa Tadića, jedinom i nadam se posljednjem na kojem sam se pojavio, na sceni je bio samo umjetnički, sportski i kulturni svijet. Osim Borisa nije bilo ni jednog političara - bili su sportaši, olimpijski pobjednici, igrači NBA lige, poznati glumci... Na drugoj strani, strani koja je ove izbore izgubila, nije bilo ni jedne javne ličnosti. To je strana koja predstavlja mrak. Oni čak ni jednog narodnjaka nisu uspjeli da navuku na svoju stranu! - Jeste li negdje u procjenama i izjavama koje imaju političke konotacije pogriješili? Mislite li da ste negdje promašili i kajete li se zbog tih izleta u politiku? Dobar dio tog političkog angažmana iskazivao sam kroz svoje stihove i pjesme. To je bila nametnuta inspiracija. Volio bin da nikada nisam morao praviti takve albume. Ali imali smo jednog poremećenog čovjeka na vlasti protiv kojeg nitko ništa nije smio reći. Napravio sam pjesmu o Gedi Gluperdi, u kojoj je bila provučena čitava ta priča o njegovom nastupu i prisutnosti i to je postao simbol tog 5. listopada, i promjena. Ja sam naravno bio na toj strani koja će skidati Miloševića, i to ne njega osobno, nego tu opciju. Nisam nikada bio ni u jednoj stranci bez obzira što mi najveći kritičari zamjeraju što sam pjevao Titu. Nisam bio član komunističke partije čiji su članovi bili mnogi koji mi godinama to zamjeraju. Ja sam onda tu zemlju volio, činila mi se dobra, no, ona to definitivno nije bila dobra o čemu govori način na koji raspala. Priznajem, osjećao sam se jugoslovenskom zvijezdom bez potrebe da se to trpa u prostor neke jugonostalgije. Kao živi dokaz ostalo je da još mogu nastupati u Splitu, Skopju, Sarajevu... Meni je sasvim svejedno. Gdje god mogu nastupati bez titla, s nekim malim lokalizmima i nepoznatim riječima - tamo sam dobrodošao i ljudi me vole. Ono što sam se miješao u politiku bilo je stvar opstanka. U vrijeme Miloševića i njegove vlasti bio sam skinut sa svih programa koji su bili kotrolirani, iz svih medija, a to su uglavnom bili svi mediji i programi. Bio sam proganjan i hapšen, morao sam bježati iz zemlje, vraćati se. Dolazila je policija noću, lupala, htjeli su me silom strpati u vojsku, pa da me na taj način obrukaju, kao: "Ne možeš ti s nama tako da govoriš protiv rata i protiv armije!". To je bila stvar opstanka ali to na mene nije utjecalo da bi se sada priključio Demokratskoj stranci ili bilo kojoj opciji koja ima članske iskaznice. - A što se dogodilo nakon rušenja Miloševića? Ponovno ste se povukli. Priznajem da sam tom situacijom prilično razočaran iako su normalni ljudi, analitičari i oni koji gledaju sa strane, govorili da mora proći neko vrijeme dok se ovdje postave neke osnove parlamentarizma. Imamo Hrvatsku kao super primjer, taman za onoliko godina ispred koliko je potrebno pametnim ljudima da shvate. Ono što se događa u Hrvatskoj ovdje će se događati za neko vrijeme. I umjesto da iz toga izvlače neke pouke, ljudi uporno i tvrdoglavo idu nekim svojim putem. - Kažu da Vi uvijek uspijete izabrati pobjedničku stranu. Nisam uvijek bio na pobjedničkoj strani. U vrijeme "Računajte na nas" to nije bila pobjednička strana, jer je bila jedna jedina. Kad se pojavio Milošević ja nisam bio na toj strani. Bio sam od prvog momenta protiv njega, od poznate "jogurt revolucije" u Novom Sadu. Onda se pojavio Đinđić i bio sam na strani tipova koji su organizirali koncerte i mitinge po čitavoj zemlji, a to je strana koja opet nije pobijedila. Da je pobijedila ne bi dozvolili sukob s radikalima i nacionalistima. Pobjednička strana sam ja sam i osjećam se vrlo ponosno. Zato sam i rekao Borisu kada mi je zahvalio na podršci: "Nemoj to smatrati osobno!". Rekao sam mu da se za mene priča da sam uvijek na pobjedničkoj strani i da, ako ovdje nešto krene loše, znači da je on nešto zeznuo! Nadam se da je ovo moj posljednji pokušaj i sasvim sigurno nitko me neće uvući u neke jeftine kampanje i stvari koji se poistovjećuju s politikom. - No, album 'Dnevnik starog momka', u kojem nema politike, u Hrvatskoj je dosta mlako primijen i loše ocijenjen od kritike. Izgleda da je nedostajalo tih angažiranih stihova? Kritičari su prilično klimavo mjerilo. Ja tražim kritičara koji je napisao nešto dobro. To su tipovi koji obično odaberu neku alternativnu grupu iz Belgije pa onda pišu o tome, kao to je dobro, to jedino oni kapiraju, a ostalo ništa ne valja. Ja s druge strane imam publiku koja je, sasvim sam siguran, shvatila, da je to bio moj pokušaj da se odmaknem i pobjegnem od politike. Jer je poslije 'Devedesetih', odjednom se svaka moja pjesma i izjava počela shvaćati kao neki moj stav. Pa sam rekao da moram napraviti ploču koja će biti patetična, balaševićevska, u kojoj neće biti politike, samo da se odmaknem od toga, kao da sam slutio da će uz tu politiku pojaviti afere i neke stvari koje smatraju prljavima. Ja sam poslije 5. listopada, istupio iz svega toga i mislim da nisam pogriješio. - Kako prolazi novi album, na kojemu također nema puno politike? Isto kao i 'Dnevnik starog momka'. Sada mi ljudi govore da je 'Dnevnik' bio bolji, a tako će biti i sa sljedećim. Međutim, ja imam jako finu situaciju jer znam za koga radim, jer imam svoju publiku. Ljude koji dolaze na moje koncerte ne želim, svesti na razinu - publika i onaj tip na sceni. Ja stvarno ljude smatram za neke svoje mentore i za svoje prijatelje, a u nedostatku rođaka i za neko drugo koljeno rodbine i znam da oni tome pristupaju s istom pažnjom s kojom ja pristupam kad radim pjesme. I uopće se ne bojim. Ovu sam ploču radio mirne duše i siguran sam da će svi oni koji imaju strpljenja da je saslušaju i sačekaju da se svaka kockica postavi na svoje mjesto, da se pojavi scenarij i da eventualno snimimo film, sve shvatiti i da će se na kraju krajeva javiti ono što ja već i sada znam, da će se neke od pjesama s ovog albuma pjevati sljedećih stotinjak godina i da će doživjeti najveće komplimente koje autori mogu doživjeti, a to znači da će se svirati po birtijama i kavanama i da nitko neće znati, je li ih je netko napisao ili su se pojavile same od sebe! Imam vrlo dobar status. Malo se pojavljujem na televiziji. Sloba me potpuno odvikao od televizije. Što je najvažnije, vidio sam da mogu bez toga i to mi pruža dobar osjećaj da oni koji me znaju i koji prate moj rad oni me znaju i prepoznaju. I bolje se osjećam u toj nekoj blagoj anonimnosti. U tom nekom 'inkognito' stanju u odnosu na široke mase, koje su zapamtile možda onog crnokosog i malo nešto mlađeg Balaševića, u odnosu na ovog čiču koji se tu i tamo pojavi sjedokos i provozi na vespi po Novom Sadu. I kad pišem i kad komponiram i ja točno znam da na koncert ne dolaze ljudi koji očekuju neko čudo od mene. Ne očekuju neku zvijezdu koja će se pojaviti s peruškom u dupetu, nego dolaze na koncerte gdje će pjevati te i te pjesme i potpuno sam miran. Tu sam našao neko svoje mjesto, kako bi rekao Coehlo u jednoj svojoj knjizi: Ja živim svoju legendu i potpuno sam zadovoljan! SLAVICA BAKIĆ-GAZDEK 
|
|
|
 |
||||