 |
 |
Đorđe Balašević drugi put u 13 godina u Zagrebu
Prepuni Dom sportova uglas s Balaševićem
Ne želim vam kvariti praznike ravničarskom depresijom, objasnio je Đole više veselih pjesama
Ni igla više nije mogla stati sinoć u prepuni Dom sportova, a kamoli gomila razočaranih obožavatelja Đorđa Balaševića koji su ostali ispred dvorane u kojoj je Đorđe nekoliko sati publiku svih generacija i iz svih krajeva Hrvatske držao doslovce u transu. Premda s nešto manje emocionalnog naboja nego prošle godine, kada je nastupio prvi put nakon 12 godina, i ovaj se koncert željno iščekivalo, a protekao je u znaku Balaševićevih najvećih hitova uz koje se publika veselila i plesala, ali i - plakala. Svaki je stih svake pjesme puna dvorana uglas pjevala s Đoletom, a ovacijama pratila njegove prepoznatljive govore prije pjesama i specifične najave u kojima se uvijek prisjeća intimnih doživljaja od prije mnogo godina.
- Kritičari mi prigovaraju da su mi koncerti predugi i da sve ide polako, pa ćemo se večeras igrati pravog koncerta. Nastojat ću sve brzo obaviti da se priča o tome koliko sam puta izlazio na bis i koliko sam se puta presvlačio, a da vi stignete još pogledati neku seriju na televiziji - podilazio je Đole euforičnoj publici koja, očekivano, nije pristala na to već je zahtijevala što više pjesama i njegovih govora.
U skladu s obećanjem da s previše sjetnih pjesama i "ravničarskom depresijom" neće kvariti blagdansko veselje, melankolične "Lepa protina kći", "Život je more" i "Slovenska" miješao je s veselim "Boža zvani Pub", "Mirka" i "Baby Blue", ali sve ipak začinjeno s prilično patetike karakteristične za Đoleta. Umjesto iz publike tražene "Samo da rata ne bude", za koju je kazao da ju više nikada neće izvoditi, otpjevao je "Sevdalinku", a pričajući o Bosni kazao je da postoje gradovi u kojima više nikada neće moći svirati. No, strah od incidenata za vrijeme koncerta nazvao je bezrazložnim jer su oni koji dolaze na njegove koncerte miroljubivi.
ANTONIJA BILIĆ
|
 |
 |