Ni najoptimističnija predviđanja onih koji su Balaševića 12 godina čekali i sve ove godine nisu zaboravili nisu išla do toga da će ga Zagreb dočekati u tolikom broju i toliko bezrezervno. Bez ijednog incidenta. Balaševića je u privatnu audijenciju primio predsjednik Stjepan Mesić, dok mu je predsjednik Kluba Zagrepčana Silvije Degen kao ambasadoru dobre volje - uručio povelju

      "Odlazi cirkus iz našeg malog grada, širokim drumom što izlazi na most, odlazi cirkus i ja se pitam sada: tko je domaćin, a tko je bio gost?" — možda se ponovno zapitao Đorđe Balašević svirajući svoj već nadaleko poznati "good-bye" song, na svojem prvom zagrebačkom koncertu održanom nakon 12 godina, u petak 13-og. Za Đoleta, sve samo ne nesretnog. Čini se, naime, kako ni najoptimističnija predviđanja onih koji ga sve ove godine nisu zaboravili, nisu išla do toga da će ga Zagreb dočekati u tolikom broju i toliko bezrezervno. Bez ijednog incidenta. Neki od onih kojima su jednom slomili srce, mnogi koji su ga nosili na duši i kad je to bilo vrlo teško gledajući svakoga dana Dnevnik, poneki (bilo koje vrste) nostalgičari, kao i uopće svi koji su jednom - vrlo sponatno, jednostavno i bez greške — zavoljeli Đoletovu poetiku, bili su unutar ta dva dana na Trgu sportova. A brojka je: 25.000 duša, po slobodnijim procjenama i 5000 više. Teško da su pretjerane; svi su stajali, a nije bilo mjesta ni za iglu.
      Mnogi su već imali priliku pročitati Balaševićeve izjave uoči koncerta u kojima govori kako u Zagreb ne dolazi krajnje opušten jer mu se ljudi još zagledavaju u registracijske oznake, pa je i njegova šutnja spram hrvatskih medija donekle opravdana — nikome uoči koncerta nije htio reći ni slovo. "Blago mojim kolegama koji mogu gostovati u Hrvatskoj, a da to nitko ne primijeti. Ja uvijek izazovem neku frku i pažnju, đavo da me nosi ..." ustvrdio je još u lipnju, kad je u Puli dignuta "frka" uoči njegova humanitarnog koncerta za Opću bolnicu. Razlog više da ovaj koncert nazovemo spektakularnim fenomenom, vrijednim stranica u nekom sociološkom istraživanju za buduće generacije. To da su mržnje i praštanja stvar prošlo-svršenih vremena i formi, u petak i subotu nikome nije trebalo napisati ili reći, sve je bilo jasno kao dan.
      Simboličnog naziva - "Marim ja" - pjesma kojom je Balašević otvorio koncert, respondirala je glasnim i ujednačenim "Zagreb te voli!" potpomognutim transparentima: "Izbjeglica od besmisla", "Pa dobro, gde si ti?", "Dobro nam došel, prijatelj" i "Optimisti", od kojih su neke nosili i Đoletovi fanovi iz Dalmacije (kako doznajemo, nekoliko stotina njih uputilo se u Zagreb na koncerte). No, bilo je i onih iz Slovenije, Bosne, Slavonije ... kao i mnogih drugih koji su primijetili suzu u oku panonskog mornara dok je sve pozdravljao riječima:
"Dobra večer, Zagrebe, ovo nije pjesma — ovo sam ja. Najbolje godine života prošle su mi, imam za sobom puno koncerata, 25 godina ploča i puno, puno iskustva, ali sve mi to ništa ne bi značilo da nema ovog trenutka. U obližnjoj Kutiji šibica prvi sam put u životu, 1982. godine, izveo jednu pjesmu, pa da vidimo kako ona zvuči danas, čak 20 godina kasnije", završio je uvodno slovo i zapjevao "Lepu protinu kći".
      U deliričnoj atmosferi upalilo se tisuće šibica i upaljača, a vidljivo ganuti gost samo je kratko prokomentirao: "Srce, vino, ljubav... Za pametnog čovjeka dosta." Dok su se nizali poznati i manje poznati hitovi, tu i tamo neka je uha mrvicu zasmetao prizvuk Balaševićeva podilaženja Zagrebu, kulminiralog izjavom kako je srpski jezik zapravo iskvarena verzija hrvatskog, no čini se kako ni to nije umanjilo doživljaj. Četiri i pol sata trajao je prvi koncert, i pet sati drugi, a možda bi sve skupa zaista ušlo u kategoriju maratona da, na brojne pozive na bis, pjevač nije uzvratio: "Deco, da bi se opet sastali, moramo se i rastati", te svoj povratak u Zagreb najavio za prosinac sljedeće godine.
      "Kad se budem vraćao i na granici me patrola upita gdje sam pjevao i tko se tamo okupljao, reći ću im: 'Prijatelji, ja sam bio kod svojih'", objavio je na kraju poklonicima svoje pjesme, a da je uistinu i bio "kod svojih" svjedoči informacija kako ga je u privatnu audijenciju u subotu primio predsjednik Stjepan Mesić, dok mu je predsjednik Kluba Zagrepčana Silvije Degen kao ambasadoru dobre volje - uručio povelju Kluba. Svojim je domaćinima novosadski kantautor darovao svoj najnoviji CD "Dnevnik starog momka", te za uzvrat dobio CD sa zagrebačkim šlagerima.
      Ipak, informacija ne bi bila potpuna a da ne spomenemo i prosvjed protiv ovih koncerata koji se u petak održao pred Dvoranom, no nije naišao ni na kakav odaziv, kao i lažne dojave o podmetnutoj bombi oba dana. Policija je tiho i u suradnji s organizatorima pregledala Dom sportova i nije pronašla ništa. Tek, s pozornice se iz usta sijedog "kockara s prevarantom životom" čulo kako idiota ima i s ove i s one strane. A istina je, "ove pajace će masa naći lako, jer drugi cirkus će doći u naš grad ..."

Piše Vladimira PALEČEK
Snimio Ado BULJUBAŠIĆ