Đorđe Balašević u petak je, po prvi put nakon 13 godina, izišao pred zagrebačku publiku. "S kojom će pjesmom početi?" bilo je pitanje kojim su mnogi uzaludno razbijali glavu. Većina je tipovala na "Stih na asfaltu" i "Dobro veče Zagrebe". Zato što mu je stvarno stalo ili samo zato da sve iznenadi, Đole je počeo sa "Marim ja". Već su tada krenule prve suze u publici.
      Ono što se dalje događalo priča je svakog Đoletovog koncerta - što god pjevao, publika pjeva s njim. Zbog toga je u jednom od monologa između pjesama spomenuo da mu često kažu kako je lako odsvirati 50 pjesama koje svi znaju. Vjerojatno su baš iz tog razloga svirali one ne tako poznate ("Za treću smenu", "Virovitica", "Marina").
      Ipak, sinoć se dogodilo nešto što se inače ne viđa na njegovim, ali ni na tuđim koncertima. Jedan se Igor iz Osijeka sramio zaprositi djevojku, pa je to Balašević učinio u njegovo ime. Sišao je sa pozornice i došao do prvog reda kako bi joj stavio prsten. Ali nije ni on otišao praznih ruku. Lik iz "Potepuha" na binu mu je došetao sa pola litre piva, bacali su mu majice, igračke... Publika je zaista bila kao u kolektivnom transu, jer Đole, kao i uvijek - puca na osjećaje (ljubav, vino i sve što ide uz to). Recimo da je jučer (za)malo i pretjerao što se toga tiče, ali to možete pripisati "kapima vremena". Bez koliko ga neki smatrali tužnim i patetičnim; "Hej, haj, baš nas briga" samo je jedna od veselica koja je takvima sinoć nabila rogove.
      Da zaista nije luzer dokazala je publika (od djece do staraca), ali i petosatno trajanje koncerta. Sinoć je bila repriza.