Bilo je suza, poznatih monologa, nostalgije i velike euforije, a sve su to ponijeli sa sobom nakon pjesme "Odlazi cirkus" glavni "klaun" - Đorđe Balašević i njegovi žongleri - obožavatelji. Među brojnim posjetiteljima u zagrebačkom Domu sportova na prvom Balaševićevu koncertu našlo se i nekoliko javnosti poznatijih fanova.
      Za kratkog predaha izvan dvorane, jer je Balaševićev koncert kao i uvijek pravi maraton, uhvatili smo Dražena Turinu Šajetu. Kako je bio na gotovo svim koncertima posljednjih mjeseci u Sloveniji i Hrvatskoj, najbolje je mogao komentirati dugo očekivani - zagrebački.
      - Ovaj je koncert poseban po ugođaju jer je puno publike koja nije odlazila na Đoletove nastupe izvan Hrvatske i Zagreba. No, vidio sam i one najvjernije koji su na svim njegovim koncertima kao i ja - rekao je Šajeta koji je i sinoć bio u publici.
      S njim u društvu bio je i Hadži iz "Kraljeva ulice" koji je birajući riječi "hrpa pozitivne energije" i "iznad svih očekivanja" iskazao oduševljenje Đoletovim nastupom. U publici su prvu noć bile Severina i Maja Šuput, a pjesme poznatog Novosađanina pjevao je i hrvatski olimpijac Ninoslav Šaraga.

M. Pristof

      Voljeli ili ne voljeli Đorđa Balaševića (a nadam se da je poznato kako sam među ovima drugima), nije moguće poreći kako su njegovi koncertni nastupi fenomen u sklopu estrade država nastalih na teritoriju bivše fedaracije. Iako je njegova privlačnost za hrvatsku publiku bila razvidna tijekom slovenskih nastupa, skandiranje na početku koncerta "Zagreb te voli" nedvosmisleno je iskazalo stav većine od gotovo 15.000 okupljenih, i to tek na prvom koncertu! Nakon tih dojmljivih brojki, bilo bi nestvarno tvrditi da Đole nije vrhunski ceremonijal-majstor populističkih veselica u kojima određenu ulogu ima i glazba. Pritom je, i ovoga puta, iskazao neporecivo umijeće odabira dobrih i uvježbanih pratećih svirača, a komplimente zaslužuje i izvrsno ugođen razglas, videoscreenovi i decentno dizajnirana pozornica. Na žalost, nakon tih pohvala urednom funkcioniranju maratonskoga koncerta, dolaze na red estetski problemi. Osnovna je odlika Đoletove samosvojne smjese populizma i pseudoartizma - osim iritantne "Veselo veče" konferanse - sentimentalni govor prepun patetike i epske opširnosti koju je većina prisutnih doživjela kao poetski iskaz. Osobno sam oduvijek bio naklonjeniji kantautorima profinjenijeg ili izravnijeg iskaza, no Balaševiću se ne može zanijekati povremena vještina stvaranja nostalgicno-patetičnog ugođaja uz, za ovu priliku pridodane, elemente etnosazvučja romskog ili starogradskog podrijetla. Ostaje mi zaključiti kako je, osim doista skromnog broja mojih istomišljenika, masa đoleljubaca otišla kući vesela i zadovoljna, uvjerena kako je bila na iznimnom umjetničkom doživljaju. Donio je patetiku, a odnio dukate. Meni osobno još jedan dokaz da svijet estrade nije uvijek pravedan.

Darko Glavan