Novo Đoletovo izdanje
Okrugli trag na mestu šatre

Za ovu zimu Đole nam je pripremio novo izdanje pod nazivom "Okrugli trag na mestu šatre". Radi se o 6 diskova sa starim pesmama u novom ruhu. Predpremijerno, jedino na našem sajtu, možete pročitati potpuno nove tekstove za pesme Olelole i Lunjo, koje će se naći na prvom disku.
Kako saznajemo na sajtu glazba.monitor.hr nazivi pesama su malo promenjeni u odnosu na originalne, a pesme koje bi se trebale naći na ovom duplom albumu su:

CD 1:
  • Priča o Vasi Ladačkom
  • Poslednja nevesta
  • Čovek za kog se udala Buba Erdeljan
  • Miholjsko leto
  • Princezo, javi se...
  • Provincijalka
  • Marina
  • Na Bogojavljensku noć
  • Sin jedinac
  • Život je more
  • Ja luzer?
  • Kao talas...
  • O, kako tužnih ljubavi ima?
  • Lunjo...
  • Uspavanka za dečaka
  • CD 2:
  • Marim ja
  • Živeti slobodno
  • Ne volim januar
  • Neki novi klinci
  • Balkanski tango
  • Stih na asfaltu
  • Još jedna pesma o prvoj ljubavi
  • Jednom su sadili lipu...
  • Namćor
  • Noć kad je Tisa nadosla
  • Olelole
  • Pile moje, kako stvari stoje...
  • Protina kći
  • Za treću smenu
  • Ostaje mi to što se volimo


  •  
     Na Bogojavljensku noć

    Na Bogojavljensku Noć...
    Olba se dotače, lome se pogače, a venci smokava i mali zlatni praporci se pokače
    U prednjoj sobi mog baće...
    Čudo je navike moć...
    Kao pod zastavom, društvo se sastalo, pod istom ikonom za dugim švapskim astalom
    Što pamti svadbe i daće...
    Uglavnom gostujem kod kuće, al moju narav pamte tu...
    Brbljaju svašta pred svanuće...
    Al čak ni pripiti, ni da pomenu nju...
     
    Na Bogojavljensku Noć...
    Pobožne pesmice, sveće i kresnice, i uvek metu odveć onih glupih grožđica u česnice...
    Al to je tako, i amin...
    Strašna je prošlosti moć...
    Prate me duhovi, ko gladni vukovi...
    A moje vreme tinja kao stari trupac bukovi...
    Još jutros gurnut u kamin...
    Ruža je pupila na mrazu...
    I, što bi rekao moj kum: vuče te đavo na tu stazu,
    A ispred sebe imaš dobri stari izlizani drum...
     
    Nikad ne pričaju o njoj... A ja se ne raspitkivam...
    Ukrstim politru i noć... I na taj krst se, tu i tamo, prikivam...
    Već me i Dunav pretiče... Moja me senka spotiče...
    Al ništa mi se ne tiče... I malo šta me pomera i dotiče...
    Sem, katkad, Nje...
     
    Na Bogojavljensku Noć...
    Vašar starudija...
    Banda sa studija...
    Profesor ruskog, Šveroš, Doktor, Paor i Opštinski Sudija...
    I svi smo na "Pomo'z Bože"...
    Silna je ljubavi moč...
    U jutra besana još dođe nezvana, i kao provalnik mi pretura po mislima i pesmama...
    Al to je sve što mi može...

     
     Olelole

    Olelole, obuci heklane zokne
    One sa štrafticom, pače
    Da lakše odrede dokle su ti alapače
    Lole, razigraj nožice brze
    Nosićem do neba dopri
    Nije ni čudo što nas mrze
    Kad smo tako dobri
     
    Lole, veče se kinđuri zlatom
    I ponoć navlači frak
    Ma neka pukne Banatom ko ljubav krije
    Lole, moja si pokretna fešta
    Moj tajni prolaz kroz mrak
    I sve bi bilo koješta da tebe nije
     
    Olelole, bolje da tamburu spalim
    Ko one vikinške lađe
    Pustim niz reku pa žalim, nek je Đavo nađe
    Slušaj, nameću nam ritam marša
    Klanjaju lude k'o đeram
    Zavija hor s puno falša
    Ja po svome teram
     
    Lole, uvek mi pokisne kresta
    Kad Merkur uđe u Rak
    Vodi me na luda mesta gde ritam bije
    Lole, moja si pokretna fešta
    Moj tajni prolaz kroz mrak
    I sve bi bilo koješta da tebe nije
     
    Olelole, navikso mesec medaljon
    Al' nešto srdito motri
    Postrojen zvezda bataljon, fališ na toj smotri
    Opa, briga te, ti gnjaviš jastuk
    Pogled se na pola slama
    Spremaš se na bezobrazluk
    Budi Bože s nama
     
    Lole, gde si to sakrila mladež
    U nedra zapao mak
    Na tom se bregu, da znadeš, moj barjak vije
    Lole, moja si pokretna fešta
    Moj tajni prolaz kroz mrak
    I sve bi bilo koješta da tebe nije
     
    Lole, veče se kinđuri zlatom
    I ponoć navlači frak
    Ma neka pukne Banatom ko ljubav krije
    Lole, moja si pokretna fešta
    Moj tajni prolaz kroz mrak
    I sve bi bilo koješta da tebe nije
     
    Olelole...

     
     Ne volim januar
    (završni stihovi)

    Bila je noć u ulici Dositejevoj, u Novom Sadu, na Dunavu...
    Ja sam dolazio s nekog mesta na kom su svi bili recimo rumeni kao kuvano vino koje su pili i gde su svi mirisali na karanfilić i čudno se zgledali kad bi neko zapevao jednu od onih pesama, koje se znate baš i nisu pevale tad.
    Dugo sam stajao pod njenim prozorom, tražeći kao nešto po džepovima. Tišina je bila, jedino odjek koraka daleko dole niz Kisački drum iza onog nadvožnjaka možda i dalje, i lepet nekih zagubljenih krila oko Almaške crkve.
    Opet ni na trenutak nisam čuo kako diše u snu, moje pile, kako diše...


     

     Lunjo

    Lunjo, moj stari kofer zalud ko koker grebe na vrata
    Dve ti se zvezde u oku gnezde, dremež te hvata
    I toplo je tu ispod ovog krova na bezbednom tlu u tvrđavi snova
    Pa, sretna ti Nova...
     
    Lunjo, zlobnici graknu, al' da te taknu, ne smeju nikad
    Jer duplikati prvi će znati ko je unikat
    Kad nasrne svet ti obraz okreni, Bog dotakne cvet što nikne u seni
    Sretna Nova i meni...
     
    Ti uvek znaš najbolji način, s tobom lako branim naš tron
    Ti si ta nit, taj retki začin koji daje poseban ton
    Moj si mali čarobnjak koji donosi spas
    A svi ti pajaci na pokretnoj traci nek žure bez nas
     
    O, Lunjo, ko god me traži ti ladno slaži kako sam mrtav
    I budi zlatna pa navi sat na sredu, četvrtak
    A napolju stud, gospodari zima i veje ko lud, al' ovde sve štima
    Od kad tebe imam...
     
    Ti uvek znaš najbolji način, s tobom lako branim naš tron
    Ti si ta nit, taj retki začin koji daje poseban ton
    Moj si mali čarobnjak koji donosi spas
    A svi ti pajaci na pokretnoj traci nek žure bez nas

    Ti uvek znaš najbolji način, s tobom lako branim naš tron
    Ti si ta nit, taj retki začin koji daje poseban ton
    Ti uvek znaš magične reči, ti ćutiš puno tiše od svih
    Ti imaš smeh koji me leči, ti i od psovke načiniš stih
    Moja Lunjo....